Poslednji dan polugodišta bio je neradan. Broj 2 je
dan ranije dobio knjižicu i uspeo da se pohvali svojim blistavim uspehom svima
koji su hteli da ga slušaju. I po nekome koga to uopšte nije zanimalo.
„Pet nula sam!“, ponavljao je kao papagaj. Nije ga
pokolebao ni mesar u lokalnoj prodavnici:
„I ja sam bio pet nula, a vidi me sad.“
Broj 2 ga je pogledao onim „uopšte me ne zanima šta ti
pričaš, sad pričamo o Savršenom Meni“ pogledom, a zatim se okrenuo ka radnici
na povrću:
„Ja sam pet nula!“
Broju 1 je, s druge strane, Sveti Sava bio veoma
radan. Morao je da ode u školu po knjižicu, zatim se javio da promrljma nešto u
vezi zbornice, pa onda još par redova mrmljanja iz koga sam razumela samo reč
„priredba“. Vratio se kući oko 13 h, a već oko 14 h su njih dvojica uspeli da
dodirnu najdublje ponore dosade što su i dokazali pozivajući me sa idejom da
doprinesu porodičnom ručku.
Smatrala sam da su dovoljno veliki da ih uputim u
inicijalne radnje pravljenja krompir pirea:
„Oljuštite krompir, operite ga i isecite. Kad to
uradite, zovite me za dalja uputstva.“
Pozvali su posle dva minuta. Zbog razlike u mišljenju.
Jedan je smatrao da treba očistiti ceo džak krompira. Drugi je smatrao da je
pet krompira dovoljno. Tako da smo morali da definišemo količinu krompira i
vode, šerpu u kojoj će se kuvati, kao i ringlu na kojoj će se kuvanje odvijati.
Nakon toga je nastao muk, za koji sam ja naivno (oh,
hoću li se ikad naučiti?!) poverovala da je rezultat uspešno obavljenog
zadatka. Kući nas je dočekala sledeća situacija:
- neisečen
krompir u šerpi, na ugašenoj ringli. Blago zapečen
- voda
na šporetu i na podu. I manja količina u šerpi
- muški
potomci u svađi
Bio je dovoljan jedan pogled i obojica
glavnoosumnjičenih su „propevali“ prebacujući krivicu na onog drugog. Dakle,
očistili su i oprali krompir. Preskočili deo sa sečenjem („nisi nam rekla!“).
Sipali vodu, uključili ringlu i otišli u sobu da nastave igricu…
Setili se da provere stanje u trenutku kad je skoro
sva voda iskipela ili isparila, a krompir počeo proces transformacije u
pomfrit. Isključili ringlu, posvađali se oko određivanja glavnog krivca i potom
nastavili da igraju igricu.
Naravno da nismo vikali. Nismo ih čak ni kaznili
(dovoljno su kaznili sami sebe odlaganjem ručka u termin večere). Ali nismo ni
odusali od njih. I krompira.
Sledeća na redu je…
…MUSAKA!


musaka?!
ОдговориИзбришиti nisi normalna!