Pre par dana Broj 2 je došao kući očiju punih suza. Učiteljica ga ne voli.
Eto, dobili su zadatak da na času srpskog jezika napišu pesmu sa ljubavnim
motivima. On se mučio, odradio je svetski, ali ona jednostavno nije želela da
prepozna dodir genija u tim stihovima i dala mu je minus. Pominjala je da nema
rime, ali on dobro zna da je glavni razlog to što ona ne voli dečake. Jer,
devojčicama je davala pluseve za svakakve gluposti koje su pisale, dok je
dečacima ređala minuse samo tako.
Suza je suzu stizala, emocije su bile jake, tuga i bes su se mešali i
naizmenično se nadjačavali. Ja sam pokušala da ga utešim. Pričajući mu o
nepravdama koje život donosi. Tešeći ga pričama o boljoj budućnosti. DŽA-BA!
Pesma je bila divna, rima je bila božanska, ali žiri je bio okrutan.
Da bi bilo sve transparentno, pesmu ću staviti na uvid javnosti (autor nije
zvanično dopustio ovakav vid objavljivanja) u originalnom formatu. Čista lirska
poezija, ljubavna pesma nad pesmama, biser ne samo domaće, već i svetske
književnosti:
FUDBAL
kad mislim na nešto
to je fudbal njega rokam
kad god mogu mene
briga dali je kiša ili
sneg ja ću fudbal voleti
SveCki!
ОдговориИзбриши