Broj 3 je ustala malo posle 6, sva srećna
što sutra kreće u školu. I odlučila da mi da sat vremena fore da odspavam pre
nego što krenemo u zajedničku akciju SvečanoSpremanjeZaŠkolu.
Na osnovu rasporeda časova koje je
učiteljica poslala spakovale smo ranac. Onda smo ustanovile da je sutra utorak, a da smo mi u rasporedu gledale
ponedeljak. Raspakovale ranac i ubacile sveske za utorak. Zarezale olovke,
složile bojice. Shvatila da joj se ne sviđa ta ljubičasta pernica, pa smo sve
prebacile u roze. Do ručka je suzila izbor garderobe na 3 opcije.
U međuvremenu je učiteljica tražila da joj
dostavimo čije dete će uzimati užinu, čije ručak, a čije i jedno i drugo. Onda
sam napisala detaljnu poruku učiteljici objašnjavajući joj na osnovu dijagrama
i grafikona koje sam izradila preko vikenda (uz ogradu da još uvek postoji
mogućnost izmene satnica odlaska u školu Brojeva 1 i 2) kada će Broj 3 ostajati na ručku, kad će
užinati, a kad će ostajati samo na časovima. Dobila poziv od učiteljice. Nije
mnogo vikala.
Moja Deblja Bračna Polovina je odlučio da
oglasi prodaju naše jedine veš mašine bez mog znanja (mada je on ubeđen da sam
klimnula glavom kad je predložio tu izvanrednu ideju).
I sad čekamo potencijalne kupce, dok Broj
3 veselo skakuće po kući i urla:
„Srećna nova školska godina!“
Još uvek razmišljam koga da spucam u glavu.
Нема коментара:
Постави коментар