Danas sam bila pravi, dobri, Titov pionir i dala krv. Za otadžbinu.Za Institut za transfuziju krvi. Za dva slobodna dana. Rekli mi lepo ljudi da danas odmaram što više, pijem puno tečnosti i ne zamaram ruku. U skladu sa njihovim savetima, kao i željama moje dece, pravo sa vrata sam uletela u kuhinju i krenula da spremam lazanje. Broj 2 je u jednom trenutku došao da mi proveri prolazno vreme, kao i kvalitet dotadašnjih radova - nabio je prst u bešamel sos, liznuo i dao mi prelaznu ocenu.
Prelazna ocena? Kako mu nisam odvalila jedan bekhend levom rukom po glavi (iz desne ruke vađena krv, rekli lekari da je ne umaram), da odleti tamo gde ga ni Google Maps ne bi našao! Na njegovu sreću, danas sam čist humanitarac. Što i vama preporučujem - Dajte krv.
Нема коментара:
Постави коментар