понедељак, 3. октобар 2016.

DŽOMBA



Matora sam. Priznajem.
Juče sam vodila Broj 3 na vrtićki rođendan. I sedela sam pored mame koja je 17 godina mlađa od mene. Ej, 17 godina! Kad se ona rodila ja sam počinjala sa prikupljanjem dokumenata za vađenje lične karte. Kad je ona počela da puzi ja sam (neuspešno) pokušavala da nagovorim drage mi roditelje da mi finansiraju obuku za B kategoriju. Kad je ona prvi put sela na nošu, ja sam položila prvi ispit na fakultetu.
Preko sat vremena u igraonici sam provela ispravljajući je da mi ne persira. Drugih sat vremena sam pokušavala da nađem zajedničku temu. Em što smo rasle u različitim epohama, em što je njoj to prvo dete, a meni treće.

Digresija
Kao što sam negde svojevremeno pročitala, svaki komad bele tehnike vam u kuću stigne sa instrukcijama sitno kucanim na više strana nego ceo opus ruskih pisaca. S druge strane, dete vam na izlasku iz porodilišta ubace u ruke uz jedno usmeno – Srećno! (ako je dežurna na otpustu izuzetno pričljiva). I vama jedino preostaje da se snalazite i pitate za savete gde god stignete. To dovodi do totalne konfuzije u glavama roditelja prvog deteta, jer su obično saveti kontradiktorni:

- „Hladno je, dobro ga utopli.“ vs „Nemoj pretopljavati dete, može dobiti toplotni udar“.
- „Drži ga dok ne podrigne.“ vs „Ako ne podrigne u roku od minut-dva, slobodno ga spusti.“
- „Daj detetu vodu, dehidriraće.“ vs „Bebi je dovoljno majčino mleko, ne treba dodatno voda, samo će biti lažno sito.“

Roditelji koji imaju samo jedno dete se trude da sve poslušaju što dovodi do apsurdnih situacija (skidaju i trontaju dete na svakih 15 minuta da bi totalno zbunili neprijatelje zvane Toplotni udar i Prehlada). Ti roditelji još uvek nisu sigurni da li rade stvari kako treba, još uvek veruju da ako detetu počne da curi nos doći će socijalna služba i oduzeti im dete zbog zanemarivanja. Ti roditelji smatraju da će im dete završiti kao serijski ubica ako ga ne kupaju svako veče u tačno 19:30.

S druge strane sam ja – Trostruka Majka. Džomba. Shvatila kroz višegodišnju praksu da ne postoji pogrešan i ispravan savet, saznala posle više puta ponovljenog  „srećno!“ sestre na otpustu tačno značenje tog pozdrava. Najzad se opustila i počela da gajim dete onako kako i meni i detetu najviše odgovara.
Kraj digresije

I šta ja da pričam sa Jednostrukom Mamom? Ona još uvek nije sigurna da li je napravila dobru lutku po instrukcijama koje smo dobili od vaspitačice. Ja sam, na primer, dala sebi voljno što se tiče tog vrtićkog zadatka. Apsolutno smatram da sam oslobođena svih „uključimo roditelje“ aktivnosti. Posle gomile konstrukcija napravljenih od pampura, varjači, čarapa, belih sunđera (da li neko zna koliko je j***no TEŠKO naći BELI sunđer u ovom gradu?), kocki šećera, red je da se odmorim. I da prepustim sve nekome mlađem. Jedno 17 godina mlađem.

Нема коментара:

Постави коментар