Naša deca su pravi predstavnici 21. veka: nema igranja na ulici, vožnje
biciklom i svega onoga što je bilo sastavni deo našeg detinjstva. Naša deca su
vezana za elektronske uređaje. U njihovim životima postoji samo televizor, kompjuter
i mobilni. Osnovno životno pitanje glasi:
„Koja je ovde šifra za net?“
Promene radi, strpali smo ih u kola, rekli da ih vodimo kod babe i dede u
Bosnu i usmerili se na sever. Krajnja destinacija: Segedin, akvapark. Naravno
da nisu primetili ništa. Ni da je drugačija naplatna rampa, ni da je put duži.
Čak i kad smo im otkrili istinu, na samoj granici, nisu nam poverovali. Nije
vredelo ni pokazivanje mađarske zastave koja se vijorila na drugom kraju
graničnog prelaza.
Ukratko:
- Deca bila oduševljena toboganima
- Ja bila oduševljena toplom vodom i masažerima
- Dragi bio razočaran malom količinom hrane koju smo poneli, kao i
nedostatkom želje ostalih članova porodice da se sedne negde i propisno ruča
- Mi se pokazali kao totalno nezreli roditelji jer smo Broju 2 predali na
čuvanje ključ od garderobera.
- Broj 2 oborio svetski rekord u gubljenju ključa datog na čuvanje
- Broj 3 zaspala na izlazu iz garaže akvaparka. Broj 1 i 2 izdržali do
izlaska iz Segedina
- Niko nije pomenuo bežični, mobilni, igrice...
p.s. Molim predstavnike akvaparka da me u što kraćem roku kontaktiraju radi
dogovora oko isplate nadoknade zbog ovako efikasnog reklamiranja njihove
institucije od strane mene. Isplata ne mora biti u novcu. Čak šta više,
prednost ima ponuda u vidu dnevne/mesečne/godišnje porodične karte.
Нема коментара:
Постави коментар